Kiselo grožđe i slatki limun: Racionalizacija kao sedativ za Ego

Već pri samom čitanju naslova teksta možda ste se sjetili one basne o lisici koja za grožđe koje ne može dohvatiti kaže da je kiselo. U prevodu, čim ga ne mogu imati ni ne valja.
Šta su mehanizmi odbrane Ega? Mehanizmi odbrane predstavljaju našu nasvjesnu borbu da neprijatne, tjeskobne i frustrirajuće okolnosti pretvorimo u prijatne i poželjne, koje neće uznemiravati naš Ego. Ukratko, oni su svako psihološko sredstvo kojim se osoba štiti od neprijatnih, nelagodnih osjećanja. Djeluju automatski i van naše svjesne kontrole, što znači da nismo ni svjesni da radimo to što radimo. Još je čika Frojd kao tvorac psihodinamske teorije ličnosti opisao mehanizme odbrane kao falsifikatore stvarnosti. Ja bih dodala da je to kao psihološki make-up, služe nam da nam stvarnost bude ljepša i ugodnija. Kroz njih, ličnost pokušava da sačuva samopoštovanje, razriješi tenzije i obezbijedi prihvatljivo ponašanje u svojoj sredini.
Zbog čega racionalizacija? Racionalizacija je sasvim uprošten, da ne kažem primitivan, mehanizam odbrane. Djeluje brzo i omogućava sigurnu zaštitu od napetih i nelagodnih stanja psihe. To je, bar na osnovu mog skromnog zapažanja, najčešće korišten mehanizam odbrane, lako primjenljiv i široko rasprostranjen u društvu, bez pretjerivanja- svakodnevan. Ako ste se slučajno zadesili na nekoj kafi gdje se vodi polemika o nečijem životu (naravno, bez da je pominjana osoba prisutna) zasigurno ćete "naletjeti" na silne racionalizacije. Da kratko definišem, racionalizacija je traženje logičkog opravdanja za sopstveni uspjeh ili neuspjeh. Stoga, "kiselo grožđe" predstavlja pokušaj da se umanji značaj nedostignutog uspjeha i pred sobom i drugima opravda neuspjeh. Čist prinjer za ovaj fenomen imamo u svakodnevnom životu, u širokom sprektru situacija- učenik koji ne uspijeva da upiše željenu školu govori kako mu ta škola ne bi pružila potrebna znanja, trgovac koji ne kupivši željenu robu govori kako je ista lošeg kvaliteta, momak koji ne uspijeva da izađe sa djevojkom koja mu se sviđa govori kako ona ipak nije dovoljno dobra, kako bi mu sa njom bilo loše itd. Stoga, racionalizacija djeluje umirujuće na naš ego, tu je da izgladi, popravi situaciju, kao neki moćni sedativ, za čas nas umiri. Druga varijanta iste- "slatki limun" predstavlja veličanje malog uspjeha i njegovo predstavljanje u "velikom svjetlu". Svaki prvobitno nedostignut uspjeh biva zamijenjen lakše ostvarenim, manjim uspjehom i u svijesti pojedinca predstavljen kao idealan, grandiozan. Otuda dolazi obrazloženje zašto neko ko se, na primjer, ne uspijeva zaposliti na željenom radnom mjestu sa oduševljenjem priča o onome na kojem je uspio. Naravno, većina nas će povjerovati da je tako.
Da li je korištenje racionalizacije uvijek loše? Naravno da ne. Čovjek je svjesno biće, biće koga pored nagona pokreću i različiti motivi. Ljudska psiha bi "izgorila" kada ne bi bilo ovog spasonosnog šminkera, racionalizacije, koja ima za cilj da negativni impulsi usled osujećenja neke potrebe ne dopru u svijest (bar ne potpuno). U nekim situacijama, kada su naša očekivanja i potrebe inkongruentne iliti nepodudarne sa zahtjevima iz sredine, racionalizovanje neuspjeha igra ključnu ulogu, jer u suprotnom, vrata u neuroze biće širom otvorena. Međutim, ako se ovaj mehanizam odbrane suviše i u banalnim okolnostima koristi, postoji opasnost od zatvaranja u rutinu, u "začaran krug".
Stoga, racionalno koristite racionalizaciju. ☺