уторак, 10. октобар 2017.

Zaustavimo stigmu

Samo zato što je nevidljivo, ne znači da ne postoji. I dok se širom svijeta na razne načine obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja, u istom svijetu svake tri minute nekoliko osoba izvrši samoubistvo. Statistike su, zapravo, poražavajuće. Procjenjuje se da će do 2020. godine depresija biti na drugom mjestu po bolestima sa najvećim stepenom smrtnosti. Zatim, čak 60% od ukupnog broja samoubistava se desi među depresivnim osobama. Međutim, nije depresija jedina koja vodi riziku od samoubistva. Čak 90% svih samoubistava izvrće osobe sa nekim duševnim poremećajem. Šta učiniti?


 Čovjek je više od svoje šifre

Mentalno zdravlje je dio sveukupnog zdravljaa čovjeka. To je sposobnost zdrave i zrele ličnosti da stvara harmonične odnose sa drugim ljudima i da konstruktivno sarađuje u fizičkim i socijalnim promjenama svoje sredine. Ako ste bolesni fizički, imate, recimo, upalu krajnika, posjetićete ljekara. Ako vas boli zub, idete stomatologu. U čemu je, onda, problem kada imate poteškoće sa mentalnim zdravljem: psihičke poteškoće, duševno oboljenje? Jedan od odgovora, koji slikovito dočara koliko drušvena percepcija problema može da ide daleko je primjer stigme, odnosno, stigmatizacije. Dakle, vi toliko nemate problem sa samom mentalnom bolešću, psihičkim tegobama, koliko imate problem sa stigmom. Sam pojam je preuzet i datira iz antičke Grčke, gdje je stigma označavala biljeg kojim su se obilježavali robovi kako bi se naglasio njihov negativan društvei položaj. Zar je moguće da se u svijesti, osim robova, ništa mnogo nije promijenilo? Sam pojam stigmatizacije u kontekstu mentalnog zdravlja označava nepovoljnu percepciju osoba sa problemima mentalnog zdravqa u smislu nižeg vrednovanja, odbacivanja, iskključivanja iz aktivnosti, socijalnih grupa, pa čak i do verbalnog i fizičkog nasilja. Do prije nekih 200 godina osobe sa duševnim bolestima su se najstružije progonile. Na sreću, to danas nije tako, ali sam problem stigme i stigmatizacije dovodi do teškoća pri traženju profesionalne pomoći i samog terapijskog postupka. Zbog straha od odbacivanja okoline, ne samo šire, već i uže (porodice, prijatelja, kolega), osobe sa duševnim bolestima ne žele ili odbijaju da se bilo kome obrate povodom svog problema, čak i kada to urade, ukoliko nemaju adekvatnu podršku, bivaju omalovaženi, ismijani i diskriminisani, odustaju od svakog pokušaja i rada na sebi. Zamislite koliko je mukotrpan i težak taj put. Put od dijagnoze, „šifre“ do terapije, liječenja. Čovjek nije samo svoja „šifra“, mjera njegovog identiteta nije njegova bolest ili njegovo duševno stanje. Čovjek je mnogo više od toga- ravnopravan član društvene zajednice, biće sa svojim geštaltom- ličnošću, emocijama, mislima, voljom, željom, ponašanjem, radom, idejama… Istina, neki od tih dinamizama su trajno narušeni kod duševnih bolesnika, ali ako ih budemo tretirali kao ekivalent njihove bolesti, nismo ništa napravili.

Vi imate moć

Tačno, vi imate moć da nešto mijenjate. Da prvo mijenjate vlastiti pogled na stvari. Zamislite samo da ovo istovremeno shvati 1000 ljudi u ovom trenutku? Koliko bismo pomaka napravili, koliko bi ovaj svijet bio bolje mjesto za život. Ako dozvolite stigmi da boji vaše emocije, raumišljanje i ponašanje, vi idete samo nazad. Jer, stigma mrzi, osuđuje, odbacuje, poražava. Gledajte na ljude sa razumijevanjem, kroz podršku, empatiju, otvorenost, srdačnost. Informišite se o negativnim posledicama stigme, o problemima mentalnog zdravlja i načinima njihovog prevazilaženja. To je jedan mali korak naprijed.
Zaustavimo stigmu. Ovdje i sada. Odmah.