Kao i svake godine, povodom 10. oktobra, Svetskog dana mentalnog zdravlja, posvetim nekoliko časova radu sa djecom. Iako ni tih nekoliko časova nije dovoljno. Da nam je svaki dan bar jedan čas za tu temu.
Zašto sam u fokusu djece i mladih?
Sa jedne strane, to je populacija sa kojom radim (i sa kojom je najljepše raditi), a sa druge strane, vjerujem da je u tom uzrastu edukacija i prevencija od značaja.
Forma iznad suštine?
Najmanje je važno da se taj dan obilježi, da se ispuni forma. Postoji mnogo dana u godini koji označeni kao međunarodni. Postoje mnogi slogani, kojima samo paradiramo. Mnogo je važnije šta djeca od toga nose. Da nauče da prepoznaju neka stanja, sa nauče kako na to da reaguju. Ako ih mi ne budemo vodili, ko će? A najvažnije je da im kao društvo pružimo podršku da zdravo odrastaju.
Za roditelje, posebno, značajno je da znaju da je u poslednjih 10 godina mentalno zdravlje djece i mladih u posebnom riziku. To nije "panic alert" kako bismo se hvatali za glavu, već pokušaj da se mijenja ono što ne valja.
Šta se desilo sa djecom u poslednjoj deceniji?
Između mladih rođenih 2006. i, na primjer, djece 2016. postoji značajna razlika. Usled naglog tehnološkog razvoja i digitalizacije, te neosporne promjene uloge djeteta u porodici, način socijalizacije, vaspitanja se promijenio.
Manja djeca koja su izložena sadržajima ekrana, manjku komunikacije, interakcije sa članovima porodice i vršnjacima, odsustvu kontakta sa prirodom i produktivnoj igri imaju daleko veći rizik od razvoja određenih smetnji, kako u razvoju, tako i na socio-emocionalnom planu, što zajedno dovodi do rizika. Neadekvatni stilovi roditeljstva, nagla urbanizacija, tempo života, loša ishrana, traume i porodične patologije doveli su do porasta rizika od razvoja poteškoća vezanih za mentalno zdravlje na uzrastu do 14. godine. Prema statistikama Svjetske zdravstvene organizacije, oko 50% smetnji koje se kasnije razviju u poremećaje javlja se u periodu do 14 godina života.
Šta mi da radimo sa time?
Sigurno ne bismo trebali klimnuti glavom i pustiti da statsitike postaju nemilosrdne. Roditeljima i mladima je neophodna edukacija i prevencija. Potrebno je da ih pitamo kako su, da ih saslušamo i razumijemo, i da im pomognemo. Ne samo kao profesionalci iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja, već kao kompletno društvo.
Stigma
Još jedan od razloga je detabuizacija i destigmatizacija svake vrste razgovora na temu mentalnog zdravlja, pogleda na ljude i njihove porodice koji se bore sa mentalnom bolešću, bez obzira na pol i bez obzira na godine. Na tom putu, mladi su nam najbolji saveznici.
Učimo se prihvatanju da radimo na sebi, da se bavimo sobom, svojom djecom, da mijenjamo ono što ne valja. Da radimo i radimo na sebi. Sami ili uz podršku stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja.
Učimo se prihvatanju da griješimo, ali i da ispravljamo.
ОдговориПроследи |
